Narcisizam i suvremeno shvaćanje osobnosti
Narcisizam je pojam koji se često koristi u svakodnevnom govoru, no njegovo značenje seže dublje od same površne samoljubivosti. Pojam dolazi od grčkog mita o Narcisu, mladiću koji se zaljubio u svoj odraz u vodi. U psihologiji, narcizam opisuje kompleksnu osobnost obilježenu pretjeranom koncentracijom na sebe, potrebu za divljenjem i manjkom empatije prema drugima.
Iako može varirati u intenzitetu, u svom ekstremnom obliku može postati poremećaj ličnosti koji ometa odnose i svakodnevno funkcioniranje. U ovom članku razmatrat ćemo značenje, njegove karakteristike, testove za njegovo mjerenje, uzroke te različite vrste psihoterapije koje se koriste za pomoć osobama s narcističkim tendencijama.
Sadržaj:
Značenje pojma narcisoidnost
Narcisizam ili narcisoidnost, u svom osnovnom smislu, odnosi se na prekomjernu ljubav prema samome sebi. U svakodnevnom govoru, osoba se može opisati kao narcisoidna ako:
- Pokazuje prekomjernu samouvjerenost
- Traži stalno divljenje
- Postupa s osjećajem superiornosti
Međutim, u psihologiji, narcisoidnost značenje može biti složenije. Narcistični poremećaj ličnosti (NPL) predstavlja ekstremni oblik narcizma i karakterizira ga nerealno visoko mišljenje o sebi, potreba za pažnjom i divljenjem te često duboki osjećaj nesigurnosti ispod površine.
Osobe s ovim poremećajem ličnosti često ne mogu tolerirati kritiku i teško se nose s osjećajem neuspjeha. Njihova potreba za validacijom iz okoline može voditi do manipulativnog ponašanja, iskorištavanja drugih i nedostatka empatije. Iako se narcisizam često povezuje s arogancijom i samodopadnošću, u osnovi ovih ponašanja može ležati duboka nesigurnost i strah od neadekvatnosti.
Karakteristike narcisizma
Narcisizam je obilježen specifičnim karakteristikama koje se mogu razlikovati u težini i izraženosti među pojedincima. Neke od ključnih osobina uključuju grandiozni osjećaj vlastite važnosti, uvjerenje da su jedinstveni i posebni, stalna potreba za divljenjem i pažnjom te sklonost korištenju drugih za postizanje vlastitih ciljeva.
Osobe s narcističnim tendencijama često vjeruju da zaslužuju poseban tretman i očekuju da će se drugi prilagoditi njihovim potrebama. Osim toga, imaju teškoća u prepoznavanju i razumijevanju osjećaja drugih, što rezultira nedostatkom empatije. Njihov fokus na vlastite potrebe može dovesti do zanemarivanja osjećaja i potreba bližnjih, što često rezultira problemima u osobnim odnosima.
Testovi za narcizam kao pomoć
Kako bi se procijenilo prisustvo narcizma kod pojedinca, koriste se različiti psihološki testovi i upitnici. Kada je u pitanju narcizam test koji se smatra najpopularnijim je Narcissistic Personality Inventory (NPI), koji se sastoji od niza pitanja dizajniranih za mjerenje različitih aspekata, uključujući osjećaj vlastite važnosti, potrebu za pažnjom i empatiju. Ovaj test se najčešće koristi za procjenu narcističkih tendencija u općoj populaciji.
Uz NPI, postoje i drugi testovi za narcizam poput Narcissistic Admiration and Rivalry Questionnaire (NARQ), koji razlikuje njegove dvije dimenzije: divljenje i rivalstvo. Prva dimenzija, divljenje, odnosi se na želju da budu obožavani i priznati, dok se rivalstvo odnosi na potrebu da dominiraju nad drugima i uklone konkurenciju. Ovi testovi pomažu psiholozima u boljem razumijevanju kako narcizam utječe na ponašanje i međuljudske odnose.
Uzroci za ovaj složeni poremećaj
Razvoj narcizma je složen i rezultat je kombinacije genetskih, bioloških i socijalnih faktora. Jedan od ključnih uzroka leži u djetinjstvu. Djeca koja su previše hvaljena ili, s druge strane, previše kritizirana mogu razviti takve osobine. U prvom slučaju, roditelji mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da su superiorni i iznad svih drugih, dok u drugom slučaju dijete može razviti obrambeni mehanizam kojim pokušava kompenzirati osjećaj neadekvatnosti.
Društveni i kulturni faktori također mogu igrati ulogu. Kultura koja promovira individualizam, samopromociju i uspjeh može poticati razvoj takvih osobina. Osim toga, prisutnost društvenih mreža može povećati narcizam jer omogućuje konstantno traženje pažnje i validacije kroz “lajkove” i “praćenje”. Biološki čimbenici poput abnormalnosti u funkcioniranju određenih dijelova mozga, osobito onih povezanih s empatijom i regulacijom emocija, također mogu pridonijeti razvoju ovog poremećaja.
Vrste psihoterapije za rješavanje problema
Psihoterapija je jedan od glavnih oblika liječenja za osobe s ovim poremećajem ličnosti. Različite vrste psihoterapije mogu pomoći osobama s takvim tendencijama da razviju bolji uvid u svoje ponašanje i poboljšaju međuljudske odnose. Jedna od najčešćih metoda je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), koja pomaže pacijentima prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja i ponašanja. KBT može pomoći osobama s narcizmom da prepoznaju kako njihova potreba za divljenjem i osjećaj superiornosti utječu na njihove odnose s drugima.
Ostale vrste psihoterapije uključuju i psihodinamičku. Ona istražuje nesvjesne konflikte koji leže u osnovi narcističnih tendencija, često povezane s problemima iz djetinjstva. Cilj je da pacijent postane svjesniji svojih unutarnjih osjećaja, što može pomoći u smanjenju defanzivnog ponašanja i povećanju sposobnosti za empatiju. Uz druge vrste psihoterapije treba još spomenuti i grupnu koja također može biti korisna.