Ravnatelj škole: “Neću sjediti, sam krpam zidiće oko škole”
Damir Jukić u pet godina svog mandata želi školi osigurati i sportsku dvoranu. Ne boji se ni fizičkog posla, pa pomaže kućnom majstoru jer za plaćanje dodatnih majstora škola nema novca ...
22. 01. 2020 2 min read
Tek što je preuzeo ravnateljsku fotelju, Damir Jukić počeo je mijenjati uvriježeno mišljenje kako je biti izabran za ravnatelja u nekoj od školskih ustanova prvenstveno dobro plaćen uredski posao.
Ispred osnovne škole u Tučepima, koju je preuzeo u studenom, dočekali su nas mališani iz obližnjeg dječjeg vrtića.
Pogledajte video
Na naš upit kako do ravnatelja sa smiješkom nas upućuju do muškarca u radnoj odjeći koji je upravo s povećom kantom napunjenom zidarskom smjesom gletao jedan od zidića oko škole.
– To vam je ravnatelj – ponosno će kućni majstor koji s njim ovih dana uređuje okoliš škole.
– Ma nije ovo ništa neuobičajeno, moj kućni majstor je mlad i nije se nikad bavio ovakvim poslovima, a ja jesam. Svašta sam u životu radio i nije me sram nikakvog fizičkog rada. Pa što ima veze što sam ravnatelj? Znači li to da treba gledati kako nešto propada i prstom ne mrdnuti ili možda čekati da vam netko drugi rješava probleme? Ovi zidovi oko škole su dosta zapušteni i ne služe na ugled. Od općine Tučepi dobili smo materijal, ali za plaćanje majstora iz školske blagajne nismo imali novca. Kako ja ovaj posao znam raditi, nisam dvojio da trebam pomoći kućnome majstoru – govori Jukić ne prekidajući posao.
Foto: Ivo Cagalj/Pixsell Za njega je funkcija ravnatelja, kaže nam, biti jedan među jednakima i prvi svojim primjerom pokazati kako niti jedan posao nije težak, a ponajmanje ispod časti. Splićanin s makarskom adresom stvorio je obitelj ponad Biokova i zajedno su tu odlučili i ostati nakon što je on dobio posao u tučepskoj školi krajem devedesetih.
Za njega je funkcija ravnatelja, kaže nam, biti jedan među jednakima i prvi svojim primjerom pokazati kako niti jedan posao nije težak, a ponajmanje ispod časti. Splićanin s makarskom adresom stvorio je obitelj ponad Biokova i zajedno su tu odlučili i ostati nakon što je on dobio posao u tučepskoj školi krajem devedesetih. 
