Početke običaja ukrašavanja božićnog drvca možemo pratiti još od 16. stoljeća. Naime, profesor europske etnologije Ingeborg Weber-Kellermann najraniji spomen tog običaja nalazi u ljetopisu bremenskog ceha iz 1570. godine. U njemu se navodi kako se malena jela ukrašavala jabukama, orasima, datuljama, perecima i papirnatim cvijećem te je kao takva predstavljena djeci članova ceha koja su na Božić skupljala slatkiše. Također, ovaj običaj se spominje i u Baselu gdje su 1597. godine krojački šegrti kroz grad nosili stablo ukrašeno jabukama i sirom.
Neki od najpopularnijih božićnih ukrasa definitivno su božićne kuglice, šarene svijeće, žice sa lampicama i vijencima, zvona i drugi ukrasi.
Sadržaj:
Preteče današnjih božićnih ukrasa
Prije se nisu koristili tradicionalni božićni ukrasi kakve mi danas poznajemo već se koristilo nešto od sljedećeg:
Jabuke
Naranče
Šljive
Kruške
Različite slastice
Ukrasi od slame ili komušine
Srebrne i/ili zlatne niti
Licitari
Staklene figure
Kao čest božićni ukras na jelkama su se mogli pronaći i pozlaćeni orasi i lješnjaci, a nerijetko i svijeće kao simboli nade i božanstva. Nešto kasnije božićne jelke su se ukrašavala komadićima vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu.
Različitost božićnih drvaca diljem svijeta
Iako je većini ljudi asocijacija na zimzeleni bor, on se ipak ne ukrašava u svim dijelovima svijeta pa se tako u Europi najčešće ukrašavaju prirodna božićna drvca jele. Naime, jela se pokazala kao najbolja opcija jer joj iglice ne otpadaju pretjerano brzo nakon što se stablo osuši, a također i ugodno miriše i ima lijepu boju.
Osim toga, sve su popularnija i umjetna božićna drvca koje možete kupiti u raznim trgovinama. Njihova velika prednost je što ih možete koristiti više godina. A osim toga, iglice im neće opadati i sve što je potrebno je da ih izvadite iz kutije, poravnate grane i imate sve spremno.
